Nešto kao reč dobrodošlice...



Kao i u fotografisanju, tako i u izboru i prikazu fotografija na stranicama pred nama, trudio sam se da na neki vedriji i lepši način istaknem one izuzetnije momente iz relativno dosadne svakodnevnice i obogatim ih fotografijom koja bi mogla gledaoca da bar nakratko odvuče na neku drugu, lepšu stranu.
Ne znam da li sam i koliko uspeo u tome, ali znam ko će znati... svako ko se zadrži na ovim mojim stranicama.

Svakom posetiocu želim da uživa na stranicama ovog Bloga bar upola koliko sam ja uživao u ideji da neke svoje lepe momente podelim sa drugima.

Претражи овај блог

Пратиоци

петак, 15. октобар 2010.

Objektivom po Srbiji - Negotin, putem vina, herojstva, muzičkih rukoveti i naučnog genija

Prve hidroelektrane u Srbiji neko je morao izgraditi, zar ne, ali ostaje pitanje da li je neko morao da skoro 300 kilometara pređe i da stigne u Beograd ne bi li mu osvetlio ulice električnom strujom umesto predlaganim gasom. Jedan veliki fizičar i neimar hidrocentrala u Srbiji, Đorđe Stanojević, uputio se upravo iz Negotina u Beograd da ga - osvetli. Beograd i danas svetli koristeći električnu struju, a na drugom kraju tog tristakilometarskog puta šćućurila se priča o velikom fizičaru. Prepričavaju je Negotinci zajedno sa pričom o ne manje genijalnom kompozitoru Stevanu Mokranjcu koji je posvetio jedne od svojih Rukoveti i heroju Prvog srpskog ustanka, Hajduk Veljku. Trojica velikana poteklih sa Negotinskih prostora, deo su izazova u kome treba stići u ovu prelepu varošicu, uživati u prirodnim lepotama Krajine, u domaćim specijalitetima za jelo kakvi su, recimo, sprža ili belmož, a sve to zaliti nadaleko čuvenim vinom sa negotinskih obronaka.

Nekoga to privuče pa dođe, nekoga ne privuče, ali jedno je sigurno: ko god da je došao, pokajao se nije. Konačno, u Negotinu sam jeo pečenu ovčetinu toliko ukusnu, da sam je mogao svrstati baraban uz sve druge vrste mesa koje sam do sada probao, pa da se ravnopravno bori za titulu najboljeg. U konkurenciji sa mladom prasetinom, jagnjetinom na kajmaku, teletinom ispod sača ili krvavim biftekom zaista je teško boriti se, ali bez imalo rezerve ja tu ovčetinu koju sam probao u Negotinu mirne duše kvalifikujem u takvu konkurenciju.

A šta ima da se vidi pritom, o tome možemo samo kroz fotografije.











Gradićem dominira veliko šetalište oko koga su skoncentrisane sve važnije institucije, ali i spomenici, park i svi oni sadržaji u kojima uživaju Negotinci i na njih su ponosni. U neposrednoj blizini grada nalaze se i čuvena vinarska sela sa dugom tradicijom vinarstva, koja potiče i seže iz daleke Francuske, ali taj živopisni negotinski brend moram posebno da pokažem u priči o Rajačkim Pimnicama. Sa druge strane i ogroman kompleks Hidrocentrale Đerdap II apsolutno zaslužuje svoju priču, pa će u ovom postu biti moguće videti samo slike grada, ali to ne znači da će to biti manje interesantna fotošetnja ovim delom Srbije. Uostalom, fotografije su tu pa neka svako za sebe proceni.







Danas će poznavaoci prilika reći da je Negotin gastarbajterski grad koji izumire. Verovatno da to nije netačan pogled na stvari, te u tom smislu i Negotin deli sudbinu istočne Srbije. Ipak, u samom gradu to teško da će namernik primetiti. Gradić živi svojim stalnim ritmom i prilično uverljivo igra ulogu samozadovoljnog mesta. Poslednjih godina je prilično uočljiv trud da se Negotin predstavi turistima i to na više polja. U svakom slučaju, i zbog mojih prijatelja iz Negotina kojima od sveg srca posvećujem ovu stranicu Bloga, ali i zbog samog Negotina u celini, ja uvek uživam danima unapred u ideji da ću skoknuti do Negotina i provesti tamo neko vreme. Posle tri decenije na motoru, zaista ne volim preterano da vozim noću ali se više i ne sećam kada me to Negotin nije toliko uspeo zadržati da se iz njega ne vratim već po debelom mraku...osim kada sam noćio u njemu.







Posvećeno mojim dobrim prijateljima, znaće već Oni...

1 коментар:

  1. --- Vera,veruj,veruje,veruješ,verujem ---
    ------------------------------------------------------
    - Bog sa nama - Nisam osoba poslušna glasu koji škaklja uši,jer je takav glas od lažnih učitelja – Imam svaki blagoslov na nebu u Hristu - U svako vreme,ne znam kad,a i sada,svima potrebna jeste hrana sa neba – Isuse,volim te - Otvaram svoja usta da ih Gospod Bog napuni - U sred mene jeste Isus - Pre nego je postala : “ reče,reči “, ili ti “ reč ”,dakle,pre svakog izdisaja i uzdisaja,pre svakog stvaranja jeste Duh Božiji koji se ne vidi,kao i dete,hoće da se na šali i poigra sa mnom ponekad,a kroz mene,izmedju ostalog,ne iskazanim uzdisajima dokazuje uskrsnuće Hrista – Slava Hristu i Duhu Božijem -
    ------------------------------------------------------
    --- Blaženije je davati,nego uzimati ---
    ------------------------------------------------------
    – Iznad neba,na nebu,iz neba u nama jeste Hristos – Svako od nas napaja se jednim Duhom - Nije medju nama Bog zbog pravednih,nego zbog grešnih,kao što lekar jeste potreban bolesnima,a ne zdravima - Kad pojedemo malo hleba i popijemo malo vina u ime Isusa,sa neba preko uma krepe se srca,kroz naša bića protiče krv Hrista - Porodica ne može da se ne voli - Kada rekao je Gospod : “ poštuj svog Oca i Majku “,odnosi se da i starije,odnosno,mladje osobe treba poštovati,ako se veruje da one osobe koje su pre nas,došle su ili dolaze posle nas,dakle,veruje se da jeste potrebno obostrano poštovanje - Ono što nam nedostaje,jeste više strpljenja,uputivši molitvu Bogu,u pravom momentu,na svaku osobu u potrebi,kao kad prstima pucketamo,putem nebesa od Boga dolaze isceljenja – U potpisu : ovo napisano,(kao što jesam u svemu)mali,isporučio velikima,nebili doživevši,delujući blagotvorno,doprlo do osoba koje su u ovakvim potrebama – Slava Gospodu i Bogu našem Isusu Hristu -

    ОдговориИзбриши