Nešto kao reč dobrodošlice...



Kao i u fotografisanju, tako i u izboru i prikazu fotografija na stranicama pred nama, trudio sam se da na neki vedriji i lepši način istaknem one izuzetnije momente iz relativno dosadne svakodnevnice i obogatim ih fotografijom koja bi mogla gledaoca da bar nakratko odvuče na neku drugu, lepšu stranu.
Ne znam da li sam i koliko uspeo u tome, ali znam ko će znati... svako ko se zadrži na ovim mojim stranicama.

Svakom posetiocu želim da uživa na stranicama ovog Bloga bar upola koliko sam ja uživao u ideji da neke svoje lepe momente podelim sa drugima.

Претражи овај блог

Пратиоци

недеља, 25. децембар 2016.

Dvorci i stilska arhitektura u Srbiji - Kur salon, šarmantna aristokratska priča s početka prethodnog veka u Banji Koviljači

Prethodno objavljenu slikovnu šetnju kroz Banju Koviljaču jedino je moguće zaokružiti prikazom verovatno najupečatljivijeg simbola ovog kraja, Kur salonom.
Šta je to Kur Salon?
Objekat itekako vredan postavke u mojoj rubrici o atilskoj arhitekturi u Srbiji, jedan prelep kompleks sa impozantnim vrtom i možda još impresivnijom arhitekturom, čak i ovako oronulom kakvom je dočekao svoj naredni, odnosno ovaj tekući vek.
Deo je jedne mondenske kulture prvo kraljevske, a potom i komunističke, i baš zahvaljujući svojoj šarmantnosti i gracioznosti, zauzeo je bitno mesto i u filmskoj antologiji, ali i započeo neke od najslavnijih muzičkih karijera ovih prostora.
Centar svega, naravno, leži u kapacitetnosti ovakvog zdanja, te je u svojim najmoćnijim danima objekat ugošćavao oko 450 posetilaca u svečanoj sali. Paralelno sa njom, restoran je mogao da prihvati preko dvesta ljudi u glavnom restoranu, dok je još toliko prihvatala nešto manja pansion sala, kao i dva okrugla i dva ovalna salona.
Baš impozantno.


Podrinje čiji je ponos ovaj objekat još od 1932. godine kada je otvoren posle četvorogodišnje gradnje inicirane ni manje ni više do od samog kranja Aleksandra Karađorđevića, pamti da je u Kur Salonu otvorena i prva kockarnica na Balkanu, ali i da je u poratnoj Jugoslaviji u njemu održan prvi izbor za Mis.
Sad, kome je šta od toga draže, taj to i pamti, reklo bi se u šali, ali definitivno ni jedno ni drugo nije nezasluženo zapisao u istoriju upravo Kur salon.
Ove godine konačno je počela delimična sanacija objekta koji već dugo propada i sve manje podseća na vremena slavna...
Biće bolje, kažu.
Verovatno oni čija je čaša uvek dopola puna.






Aleja kraljeva.
Karađorđevići u vrtu ispred objekta.










Muzička scena obrasla ali sa prepoznatljivim obrisima letnje bašte.
Restoranski ulaz?
Teže za raspoznavanje, svakako.
Srećom, većina slova se još drži nekako pa se da zaključiti.








Skele pomalo ulivaju nadu.
Nedostatak radnika na njima vraća u realnost.
Tužnu.



Kapije pored puta za i iz Zvornika imaju svoju priču.
Zub vremena je krivac što se ona mora prepričavati umesto da se doživljava kao nekada.
Na kapijama je pisalo Konji hodom, a volove vodi a što je nekada predstavljalo brzinsko ograničenje za zaprege, te su rabadžije morale da silaze sa kola i da peške vuku volove pored ovih kapija, dok su putničke zaprege ipak samo usporavale bitno, i dovoljno je bilo da konji koji su ih vukli iz kasa pređu u hod. 
Bez radara, razumljivo, i ovo je ograničenje, kažu - funkcionisalo bez greške.
E sad, to je već manje razumljivo, ali neka bude da je tako... :)




Нема коментара:

Постави коментар