Nešto kao reč dobrodošlice...



Kao i u fotografisanju, tako i u izboru i prikazu fotografija na stranicama pred nama, trudio sam se da na neki vedriji i lepši način istaknem one izuzetnije momente iz relativno dosadne svakodnevnice i obogatim ih fotografijom koja bi mogla gledaoca da bar nakratko odvuče na neku drugu, lepšu stranu.
Ne znam da li sam i koliko uspeo u tome, ali znam ko će znati... svako ko se zadrži na ovim mojim stranicama.

Svakom posetiocu želim da uživa na stranicama ovog Bloga bar upola koliko sam ja uživao u ideji da neke svoje lepe momente podelim sa drugima.

Претражи овај блог

Пратиоци

петак, 17. децембар 2010.

Objektivom po Srbiji - Resavska pećina, osamdeset miliona godina na dohvat ruke

Jedna od najstarijih naših ispitanih pećina, svakako je Resavska pećina. Prelep krajolik koji je okružuje, samo ističe koliko priroda u Srbiji ume da učini lepoga ako joj se hoće. Put do pećine, iako deluje solidno, problematičan je malo za vožnju zbog brojnih neravnina, ali u jesen ili u proleće to se najmanje primeti jer ionako sporo vozimo da bismo se divili upravo prirodi na putu od Despotovca do Resavske pećine.


Na tom putu proći ćemo pored rudara, rudarskih vagona, njihovog muzeja, uz i niz prelepu planinsku rečicu, pored brojnih brežuljaka i stada ovaca koje mirno pasu na njima. Prelep uvod u sve što nas očekuje na gotovo pet stotina metara nadmorske visine. Ipak, to sa visinom je malo relativno jer samo što odbrojimo tih gotovo pola kilometra visine, po samom ulasku u pećinu počinje dosta strmo spuštanje...u jednom momentu više nemamo evidenciju na kojoj smo trenutno nadmorskoj visini. Ipak, da pođemo redom i pogledamo krajolik koji nas okružuje na putu do pećine iz pravca Despotovca.







Ispred pećine postoji solidan restoran i suvenirnica, kao i ostali prateći sadržaji, i jedini problem je što se ulasci organizuju na svakih sat vremena...tuga jedna za onoga ko naiđe par minuta posle ulaska ture :(





Silazak u samu pećinu strm je ali dobro urađen i uređen. Na samom ulazu je svetleći pano na kome je iscrtava karta same pećine. Jedino što razočarava je upozorenje vodiča da se ne sme fotografisati sem na jednom mestu gde će to naglasiti. Šteta živa jer zaista ima šta da se slika ali propis je - propis...posebno ako su svuda po hodnicima nadzorne kamere :)









Konačno, lepa avantura i nezaboravan obilazak. Utisak je da je pećina izuzetno bogata pećinskim nakitom za koji se pretpostavlja da je star oko 45 miliona godina, odnosno da je tada počeo da se formira. Obilazak je dugačak skoro osamstotina metara iako je istraženo tri puta više pećinskih tunela. Dobro osvetljeno i obezbeđeno, što je veoma bitno kada se nađemo u vrlo uzanim hodnicima pećine. Vredi otići barem jednom.










Нема коментара:

Постави коментар